Arch Linux je jednostavna, lagana GNU/Linux distribucija, pravljena na modelu Rolling Release tako da su paketi uvek najnovija verzija softvera. Nije baš prilagođena za početnike zbog pomalo komplikovane instalacije, instaler nema grafičko okruženje - samo komandnu liniju, što sa druge strane instalaciju čini vrlo fleksibilnom. Arch Linux koristi Pacman za upravljanje paketima, za x32, x64 i ARM arhitekturu procesora. Takođe održava i AUR (Arch User Repository) repozitorijum zajednice korisnika iz koga se mogu instalirati paketi pomoću Pacman ili Yaourt (Yet Another User Repository Tool). Ovaj serija stranica je nastala na osnovu Arch Linux installation Guide autora Matei Cezar uz male izmene i prilagođavanje, i opisuje instalaciju i konfiguraciju osnovnog sistema korak po korak. Za više detalja oko prilagođavanja sistema vašim potrebama posetite zvaničnu Arch Linux wiki stranicu.

Kreiranje instalacionog diska

Da bi smo uopšte započeli instalaciju Arch linuxa potrebno je skinuti odgovarajući instalacioni imidž sa Arch linux sajta (u trenutku pisanja archlinux-2017.02.01-dual.iso). U mom slučaju kreiram bootabilni DVD i mogu da krenem sa instalacijom. Neću da idem u detalje kako se reže disk ili se prebacuje imidž na USB, ako neko želi da krene sa Arch linuxom trebalo bi da ove osnovne stvari zna da uradi, odavde na dalje biće sve komplikovanije.

Pokretanje instalacije i kreiranje particija

Napomena:

Pre početka instalacije proveriti da li radi mrežna konekcija, internet nam je potreban jer imidž sadrži samo najosnovnije pakete potrebne za minimalnu instalaciju.

Ubaci disk i pokreni instalaciju (ili USB i pokreni instalaciju) sa istog.

Prva opcija Arch Linux instalacije nudi izbor CPU arhitekture sistema, biramo arhitekturu (u mom slučaju x86_64) i pritiskamo Enter.

Pošto se raspakuje instaler i učita Linux Kernel dobijamo Bash terminal sa root privilegijama. Sad je pravi trenutak proveriti da li radi veza sa internetom i dostupne hard diskove.

# ping -c 3 archlinux.org
# fdisk -l

Sledeći korak je da pripremimo hard disk za instalaciju, odnosno da kreiramo potrebne particije. Ovde imamo izbor da koristimo fdisk ili cfdisk za MBR diskove ili gdisk za GPT diskove. Pošto je disk MBR koristim cfdisk jer je pregledniji i jednostavniji za korišćenje. Kreiramo 3 osnovne particije (ja kreiram samo 2, root i swap, nije mi potrebna posebna particija za home):

  • root particija (/dev/sda1), barem 20GB, primarna, bootabilna, format ext4
  • swap particija (/dev/sda2), 2xRAM, format swap
  • home particija (/dev/sda5), ostatak sidka, format ext

Počnimo sa kreiranjem particija, u terminalu kucamo cfdisk komandu i počnimo sa predpostavkom da je disk prazan.

Biramo Free Space i „pritiskamo“ New, ovo će biti root particija. Biramo za tip Primary, unosimo 20000 za veličinu (u MB), biramo kreiraj particiju na početku (Beginning) slobodnog prostora i obeležavamo je kao Bootable.

Kreiramo swap particiju. Strelicom na dole biramo preostali slobodan prostor (Free Space) i ponavljamo korake: New, Primary, 2xRAM (velicina u MB), Beginning. Ne obeležavamo je kao Bootable!

Kreiramo home particiju. Slično kao prethodni korak: New, Logical, Enter (biramo sav slobodan prostor na disku). Proveravamo da li nam se sviđa kao smo kreirali particije i ako je sve uredu, pritiskamo Write, na pitanje da li smo sigurni da želimo da sačuvamo promene na disku odgovaramo sa yes, zatim pritiskamo Quit i izlazimo iz cfdisk alata.

Za sada je particiona tabela upisana u MBR diska, ali još uvek nismo kreirali fajl sisteme. Proveravamo još jednom da li namse sviđa particiona tabela.

# fdisk -l

Vreme ja da kreiramo fajl sisteme, za root i home particiju pokrećemo sledeću komandu da bi smo formatirali particije u ext4:

# mkfs.ext4 /dev/sda1
# mkfs.ext4 /dev/sda5

Zatim formatiramo swap i inicijalizujemo ga:

# mkswap /dev/sda2
# swapon /dev/sda2

Proveravamo da li je sve kako treba:

# lsblk

Instalacija osnovnog sistema

Da bi smo instalirali Arch Linux na gore kreirane particije potrebno je da one budu dostupne pa je potrebno montirati ih na Arch Live sistem. Koristimo /mnt putanju Arch Live sistema za montiranje root particije i kreiramo direktorijum /mnt/home gde montiramo home particijuna Arch Live sistem. Swap particija je već inicijalizovana.

# mount /dev/sda1 /mnt
# mkdir /mnt/home
# mount /dev/sda5 /mnt/home

Pošto su particije dostupne Arch Live sistemu možemo da krenemo sa instalacijom. Da bi smo ubrzali instalaciju biramo najbliži server (najbolje je izabrati server u zemlji u kojoj se nalazite), promenom redosleda adresa u fajlu /etc/pacman.d/mirrorlist, izabranu adresu premeštamo na vrh fajla. Menjamo fajl editorom po izboru (nano, vi…)

# vi /etc/pacman.d/mirrorlist

Pokrećemo instalaciju i instaliramo base i base-devel grupe paketa, na oba pitanja o izboru paketa odgovaramo sa Enter (default=all).

# pacstrap -i /mnt base base-devel

Instalacija se završava za 5 do 20 minuta u zavisnosti od brzine internet veze

Pošto se instaliraju svi paketi potrebno je kreirati fstab fajl za naš novi Arch Linux sistem da bi smo mogli pokrenuti sistem.

# genfstab -U -p /mnt >> /mnt/etc/fstab

Ako komanda prijavi neku grešku potrebno je ručno izmeniti fajl fstab ili nećemo moći da pokrenemo sitem.

# vi /mnt/etc/fstab

U slučaju da nam je potreban UUID particija možemo ga dobiti komandom blkid.

Konfiguracija sistema Da bi smo konfigurisali novi Arch Linux sistem potrebno je da zaključamo root korisnika u novu root particiju /mnt.

# arch-chroot /mnt

i da bi smo dobili malo normalniji shell interpreter pokrećemo /bin/bash.

Prvo podešavamo sistemski jezik, biramo željeni jezik i način kodovanja iz /etc/locale.gen fajla i skidamo komentar sa njega. Postavljamo lokalna podešavanja na sledeći način:

# vi /etc/locale.gen
# locale-gen
# echo LANG=en_US.UTF-8 > /etc/locale.conf
# export LANG=en_US.UTF-8

Zatim podešavamo vremensku zonu kreiranjem linka prema podzoni u kojoj se nalazimo

# ls /usr/share/zoneinfo/
# ln -s /usr/share/zoneinfo/Europe/Belgrade /etc/localtime

Takođe možemo da podesimo hardverski sat na UTC vreme

# hwclock --systohc --utc

Arch Linux takođe koristi različite repozitorijume za različite arhitekture. Standardni repozitorijumi su podrazumevano uključeni, ali nama treba Multilib repozitorijum na 64-bitnom sistemu, skidamo komentar sa direktive [multilib] u fajlu /etc/pacman.conf.

# vi /etc/pacman.conf

Aktiviramo Yaourt Package Tool dodavanjem sledeće direktive na dnu fajla /etc/pacman.conf.

[archlinuxfr]
SigLevel = Never
Server = http://repo.archlinux.fr/$arch

Pošto su uključeni potrebni repozitorijumi, sinhronizujemo i ažuriramo bazu paketa.

# pacman -Syu

Menjamo lozinku za root korisnika i dodajemo novog korisnika sa sudo privilegijama.

# passwd
# useradd -mg users -G wheel,storage,power -s /bin/bash novi_korisnik
# passwd novi_korisnik

Instaliramo paket sudo.

# pacman -S sudo

Da bi smo omogućili korisnicima koji su u grupi wheel da obavljaju administrativne zadatke skidamo komentar sa linije %wheel ALL=(ALL) ALL u fajlu /etc/sudoers.

# sudo visudo

ili

# nano /etc/sudoers

Podrazumevani boot loader za većinu Linux distribucija je GRUB. Instaliramo boot loader na prvi sistemski disk i detektujemo ostale operativne sisteme ako ih ima na sledeći način:

# pacman -S grub
# grub-install /dev/sda
# pacman -S os-prober
# grub-mkconfig -o /boot/grub/grub.cfg

Arch Linux je instaliran (barem osnovni sistem). Sada je potrebno izaći iz chroot okruženja i restartovati sistem.

# exit
# exit
# umount /mnt/home
# umount /mnt
# reboot

Posle restartovanja sistema gubimo mrežnu konekciju zbog promene imena mrežnog interfejsa. To ispravljamo tako što se ulogujemo kao novokreirani korisnik i prvo pronađemo ime interfejsa.

# ip link

Zatim pokrećemo i omogućujemo konekciju na novom interfejsu.

# systemctl enable dhcpcd@ens33.service
# systemctl start dhcpcd@ens33.service

U slučaju da imamo više mrežnih interfejsa omogućujemo sve komandom

# systemctl enable dhcpcd.service

Proveravamo ping komandom da li radi mrežna konekcija.

Sada imamo funkcionalnu osnovnu instalaciju Arch Linux operativnog sistema na računaru. Sledeći korak može biti instalacija grafičkog okružanja. Pošto moj računar nije neki brzinski šampion, već ulazi u godine koje ga svrstavaju u zastareo, a sa druge strane volim da imam lepo grafičko okruženje očigledan izbor je Cinnamon. Znači sledeći post je Instalacija Cinnamon grafičkog okruženja na Arch Linux-u.